- milozvučan
- wohltönend, wohlklingend, wohllautend; m-nost Wohlklang m (-s, "-e), Wohllaut m (-[e]s, -e), Euphonie' f (-)
Hrvatski-Njemački rječnik. 2014.
Hrvatski-Njemački rječnik. 2014.
milozvučan — mȉlozvūčan prid. <odr. čnī> DEFINICIJA ekspr. koji lijepo zvuči, koji ima ugodan glas ili zvuk ETIMOLOGIJA milo + v. zvuk, zvučan … Hrvatski jezični portal
milozvučno — mȉlozvūčno pril. DEFINICIJA na milozvučan način; harmonično, skladno, ugodno ETIMOLOGIJA vidi milozvučan … Hrvatski jezični portal
blȁgozvūčan — prid. 〈odr. čnī〉 koji dobro zvuči; milozvučan; blagoglasan; skladan, harmoničan … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
cvȑkūt — m 1. {{001f}}isprekidano glasanje malih ptica (vrapca) 2. {{001f}}pren. milozvučan glas (ob. ženski) … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
harmòničan — harmònič|an prid. 〈odr. čnī〉 1. {{001f}}koji se odlikuje slogom, povjerenjem i suglasjem; skladan [∼an odnos] 2. {{001f}}kojem su dijelovi dobro usklađeni [∼an sklop] 3. {{001f}}koji je lijepe melodije; milozvučan, blagozvučan [∼na skladba] ∆… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
MILO- — {{upper}}MILO {{/upper}} kao prvi dio riječi znači da je milo, ugodno ono što stoji u drugom dijelu [milovidan; milozvučan] … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
mı̏lozvūčno — pril. na milozvučan način; skladno, harmonično, ugodno … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
blagozvučan — blȁgozvūčan prid. <odr. čnī> DEFINICIJA koji dobro zvuči; blagoglasan, harmoničan, milozvučan, skladan ETIMOLOGIJA v. blag + v. zvuk … Hrvatski jezični portal
milo- — DEFINICIJA kao prvi dio riječi znači da je milo, ugodno ono što stoji u drugom dijelu [milovidan; milozvučan] ETIMOLOGIJA v. mio … Hrvatski jezični portal
milozvučnost — mȉlozvūčnōst ž <G osti, I osti/ ošću> DEFINICIJA svojstvo onoga što je milozvučno; milozvučje ETIMOLOGIJA vidi milozvučan … Hrvatski jezični portal
milozvučje — mȉlozvūčje sr DEFINICIJA sklad onoga što se odlikuje zvukom ugodnim uhu, sklad zvukova; milozvučnost ETIMOLOGIJA vidi milozvučan … Hrvatski jezični portal